U radu se prvenstveno na temelju arhivske građe nastale terenskim istraživanjem Imre Deáka u istočnoj Slavoniji u drugoj polovici tridesetih godina 20. stoljeća pokušava prikazati društveno, političko, gospodarsko, kulturno i vjersko stanje mađarske nacionalne manjine u međuratnom razdoblju. Iz primjera iz konzultiranih izvora može se zaključiti da su Mađari u istočnoj Slavoniji u međuratnom razdoblju svakako bili diskriminirani kao nacionalna skupina u odnosu na hrvatsko i posebice srpsko stanovništvo. Ta se diskriminacija prvenstveno očitovala na planu vjerskih prava, prava na obrazovanje na vlastitom jeziku te u neskrivenoj isključenosti slavonskih Mađara iz agrarne reforme. Simbolične površine od jednoga do maksimalno dva katastarska jutra zemlje dobivali su isključivo oni čija su prezimena zvučala slavenski. Ipak, u gospodarskom su smislu Mađari u većini analiziranih naselja nastavili gospodarski napredovati i u pravilu su bili u boljem gospodarskoj i socijalnoj situaciji od hrvatskoga stanovništva. Netolerantan stav prema rimokatoličkim Mađarima posebice je eksplicitno izražavao đakovački biskup Antun Akšamović, a najveći skandal kao posljedica toga bilo je prelaženje katoličkih Mađara u Starim Jankovcima s rimokatoličke na starokatoličku vjeru. U naseljima u kojima su u većem broju bili zastupljeni Mađari reformirane (kalvinske) kršćanske vjeroispovijesti velik je problem predstavljalo ukidanje postojećih vjerskih škola koje su dotad obrazovale na mađarskom jeziku i njihovo preuzimanje od strane države. Većina mađarske djece u cjelokupnom međuratnom razdoblju nije mogla pratiti nastavu na 'državnom' jeziku, jer su govorili samo mađarski jezik. Zbog toga su neki roditelji prestali slati djecu u škole, što je rezultiralo drakonskim kaznama, oduzimanjem poljoprivredne zemlje i zatvorskim kaznama za roditelje. Za politiku su istočnoslavonski Mađari u međuratnom razdoblju uglavnom bili nezainteresirani, a u vrijeme izbora u velikoj su mjeri podržavali politiku Hrvatske seljačke stranke, solidarizirajući se s Hrvatima u oporbi prema vladajućem beogradskom režimu. Iznimka tomu bili su značajno bogatiji pripadnici iz mađarske nacionalne skupine koji su podržavali državni režim te mještani Starih Jankovaca koji su bili isfrustrirani vjerskom politikom vlastitoga župnika, ali i biskupa Akšamovića prema njima. Političko stanje u Mađarskoj nije im bilo poznato, a i službena mađarska politika bila je uglavnom nezainteresirana za njih. Detaljnijom analizom obuhvaćano je devet naselja: Vladislavci, Hrastin, Laslovo, Retfala, Osijek, Ivanovci Đakovački, Selci Đakovački, Čakovci i Stari Jankovci.