Uz određenje pojma kontaktni jezici i navođenje kriterija za njihovu podjelu, težište je rada na opisivanju dviju pojavnih vrsta: pidžin jezicima i kreolskim jezicima. Pidžinizacija kao postupak nastanka novoga jezika posebno je zanimljiva za taj fenomen. Druga vrsta kontaktnih jezika – kreolski jezici – znatno je proširenija i poznatija te se u radu tumače pojmove u vezi s njima, poput kreolizacije, dekreolizacije, polukreolskih jezika, a navodi se i genetska tipologija kreolskih jezika. Na kraju je rada predočena svojevrsna inačica kontaktnog jezika koji se govorio na područja grada Osijeka u 19. stoljeću – esekerskom govoru nastalom na temeljima njemačkoga jezika s primjesama ponajprije hrvatskoga, mađarskoga i srpskoga jezika.