U radu će se detaljno opisati razvoj i značaj koncepta Univerzalne bibliografske kontrole (u daljnjem tekstu UBC) od samih početaka, i njezina važnost za knjižnice budući da ona označava početak centralizirane katalogizacije u međunarodnim omjerima. Navesti će se glavni ciljevi i razlozi nastanka UBC-a, kao i brojna načela na kojima se UBC zasniva. Rad će pružiti pregled povijesti Univerzalne bibliografske kontrole kako bi se lakše shvatio koncept međunarodne katalogizacije, te princip i polazište na kojem UBC počiva. Velika važnost će se dati osobama koje su imale utjecaj i dale doprinos na razvoj programa UBC-a. Najvažniji su svakako Margreet Wijnstrom, F.A.Kaltwasser, Suzanne Honnore, Herman Liebaers i Frank Francis. Također, dat će se uvid u Preporuke Međunarodne konferencije o nacionalnim bibliografskim službama održane u Kopenhagenu kojima je svrha pomoći izdavačima u rješavanju problema s kojima se susreću, kao i olakšanje međunarodne razmjene informacija te će se navesti točke na kojima se Preporuke temelje. Opisat će se kataložna pravila i međunarodni standardi kojima se prenose bibliografski podaci te će se navesti glavni međunarodni standardi koji su utjecali na razvoj nacionalnih bibliografija, kako u Hrvatskoj, tako i u drugim europskim zemljama (Francuska, Njemačka, Litva). Razvoj kataložnih pravilnika se temelji na “Pariškim načelima“, Preporukama za međunarodno ujednačivanje kataložnog opisa usvojene u Kopenhagenu 1969.g. te na Međunarodnom standardnom bibliografskom opisu (ISBD). Na kraju rada će se opisati i razvoj nacionalne bibliografije u Hrvatskoj koji je započeo prikupljanjem sve građe koja je nastala tijekom povijesti te će navesti glavni projekti koji su utjecali na razvoj nacionalne bibliografije i glavne osobe zadužene za nastanak hrvatske bibliografije.