U radu će biti riječi o hrvatskim jednojezičnicima 20. stoljeća. Istaknuto je vrijeme nastanka hrvatskih jednojezičnika, a naglasak je stavljen na Rječnik hrvatskoga jezika Vladimira Anića iz 1991., 1998. i 2003. godine, Rječnik hrvatskoga jezika koji izdaje Leksikografski zavod Miroslav Krleža i Školska knjiga 2000. godine te Hrvatski enciklopedijski rječnik iz 2002. godine. Na temelju literature i korpusa iz odabranih časopisa pokušat će se utvrditi sličnosti i razlike u vremenskoj raslojenosti leksika u rječnicima. Navedena je podjela na pasivni sloj općega leksika i sloj koji se nalazi između aktivnog i pasivnog leksika. Istaknute su opće značajke svih triju rječnika, godine izdanja te način na koji su nastajali. Opisuju se i eufemizmi, odnosno zastupljenost eufemizama u spomenutim rječnicima. Pravopis, naglasci, množinski oblici u odnosu na pisanje d i t te rodovi značajke su petoga poglavlja koje nosi naziv Ostale razlike u rječnicima. Tvrdnje su potkrijepljene primjerima iz uspoređenih rječnika.