| Abstract | Druga godina Prve Francuske Republike vjerojatno je najprijepornije razdoblje Francuske revolucije. Rušenje monarhije, uspostava republike, rat s Prvom koalicijom, žestoki građanski rat, radikalizacija, vladavina Terora i općeg napada na Crkvu, samo su dio obilježja ovoga razdoblja. Radikalizacija, uglavnom uzrokovana neposrednom vanjskom opasnošću, očitovala se u obliku Terora, emancipacije od tradicije i uništenjem svega što ima veze s l’Ancien Régimeom. U ovom vrtlogu, Crkva je izgubila svoj položaj i vrlo brzo se u potpunosti našla pod etiketom kontrarevolucije. Kao reakcijski čimbenik u jednoj ,,preporođenoj'' Francuskoj koja odbacuje sve tradicionalno i zamjenjuje odbačeno novom, sekularnom ideologijom, ta ista Crkva postaje žrtvom Terora u obliku dekristijanizacije. Pokušaji iskorjenjivanja katolicizma imali su drastične različitosti u reakcijama naroda i to ovisno o regijama i gradovima. Negdje je ovaj čin prihvaćen s oduševljenjem, dok je u drugim dijelovima izbio oružani sukob zbog iste stvari – polarizacija francuskog društva bila je potpuna. Revolucionari su pokrenuli štovanje brojnih novih, građanskih kultova kako bi popunili nastalu religioznu prazninu. Novi kultovi bili su utjelovljenje revolucionarnih ideala, težnji i nadanja. Njihova izrazita heterogenost i vezanost uz određenu skupinu građana, onemogućila je sistematizaciju i opću raširenost. Unatoč tome, može se prepoznati pokušaj stvaranje nove religije koja je za zadaću trebala imati obnavljanje i podizanje općeg društvenog morala te konačno omogućiti ostvarenje ,,vladavine Vrline'' – vrhovnog cilja jakobinske ideologije. |
