Završni se rad bavi utjecajem emocionalne inteligencije na liderstvo. S obzirom na to kako se način poslovanja mijenja, nužne su i promjene samog menadžera, tj. lidera koji upravlja organizacijom. Više se pažnje pridodaje odnosima unutar tvrtke, za koje je potreban visok stupanj emocionalne inteligencije. U ovom radu navodi se kratki opis inteligencije, a potom i emocionalne inteligencije. Opisana su dva modela emocionalne inteligencije, kao i načini njezinog podizanja u svrhu poboljšanja poslovanja. Kako je glavna tema ovog rada emocionalna inteligencija upravo u liderstvu, opisani su okviri menadžmenta te njegovi temeljni pojmovi. Liderstvo i menadžment, iako često korišteni kao sinonimi, moraju se razlikovati, pa su predstavljene osnovne razlike između navedenih pojmova. Ponašanje lidera mora biti u skladu s načinima vođenja ustanove, čije su vrste također opisane u ovom radu. Lider, ukoliko želi biti uspješan u vođenju tvrtke te ukoliko želi izgraditi dobar odnos sa svojim zaposlenicima, mora posjedovati određene osobine poput navike prihvaćanja odgovornosti, velike količine energije i slično. Također, lider mora svoje aktivnosti prilagoditi i samom cilju ustanove pa se tako lideri informacijskih ustanova ne usmjeravaju nužno na povećanje profita, već na slobodan protok informacija, veći broj korisnika, zadovoljavajuću zbirku izvora i slično. Emocionalna inteligencija u poslu postaje važnija nego ikada ranije, uzimajući u obzir činjenicu da se vrijednošću jedne tvrtke ne smatra više samo ono materijalno i financijsko što ona posjeduje, već i ljudski resursi. Članovi tima postaju produktivniji ukoliko imaju izgrađen čvrst i stabilan odnos sa svojim vođom, te to direktno utječe na njihov rad i efektivnost na radnom mjestu.