Digitalne informacije postale su dio svakodnevnog života. Knjižnice su prepoznale potrebu svojih korisnika za digitalnim informacijama te kreiraju digitalne zbirke. Međutim, s novim zbirkama dolaze i novi problemi. Jedan od temeljnih problema s kojima se knjižničari susreću jest dugotrajna zaštita digitalne građe. Nije dovoljno kreirati digitalnu zbirku već je potrebno zaštititi i čuvati zbirku za budućnost. Poslovi koji se obavljaju na području zaštite mogu biti od preventivnih mjera do intervencija na građi u slučaju oštećenja. Važnu ulogu u zaštiti imaju mediji na koje se građa pohranjuje te format u kojem je građa kreirana. Budući da još uvijek ne postoji trajni i izdržljivi medij za pohranu digitalnih informacija, mnoge digitalne zbirke su razvile online sustave za pohranu. Najveća prijetnja za digitalne zbirke jest opasnost da postanu nedostupne kada hardveri i softveri zastare. Knjižničari kombiniraju nekoliko metoda zaštite digitalne građe kako bi što bolje štitili svoje zbirke te koriste metapodatke za zaštitu. U tome im pomaže politika zaštite koja treba olakšati održivost digitalne građe u sadašnjosti i budućnosti. Provedeno je istraživanje s ciljem utvrđivanja koliko su zastupljene digitalne zbirke u sveučilišnim i visokoškolskim knjižnicama u Hrvatskoj te na koji način su te zbirke zaštićene uz osigurani pristup. Istraživanje je pokazalo da većina knjižnica još nedovoljno prepoznaje važnost digitalnih zbirki. Dio knjižnica koje su pak prepoznale važnost digitalnih zbirki svoje zbirke čuvaju i štite raznim metodama zaštite. Knjižnice moraju opravdati potrebu za digitalnim zbirkama te osigurati financijska sredstava za njihovu izradu. Dakako, knjižnice se suočavaju sa problemima dugotrajne zaštite te kombiniranjem više metoda zaštite za sada to i uspijevaju.