Obrazovni sustav treba napraviti zaokret od tradicionalnih oblika poučavanja ka kurikularnom pristupu. Kurikularni pristup obrazovanju treba biti ugrađen u sve predmete, pa tako i u povijest. Suvremena nastava organizira se i planira prema ishodima učenja, pri čemu se koristi taksonomijama te aktivnim glagolima. Kurikularni pristup školu definira kao mjesto cjelovitog osobnog i socijalnog razvoja učenika. Nastoji se uravnotežiti tri elementa kurikuluma - odgojno obrazovne ciljeve iskazane kroz ishode učenja, ono što se radi u razredu te ono što se provjerava i ocjenjuje. Pripremajući nastavu, sada su na prvom mjestu ciljevi i ishodi učenja usmjereni na stjecanje kompetencija učenika, prema kojima se određuju sadržaji nastavnog rada. Pripremajući ishode učenja učitelj/nastavnik traži odgovor na tri pitanja: Što je cilj nastavnog sata koji pripremamo? Kako ćemo znati da smo usmjerili nastavu upravo prema željenom cilju? Koji sadržaji, materijali i metode su najbolji da se postigne željeni cilj? Povijest kod učenika treba izazvati sposobnost povijesnog mišljenja te učenik treba imati temeljna povijesna znanja i nakon završetka procesa poučavanja i ispunjenja ishoda, steći određene kompetencije.