U ovome radu razmatrani su eseji Darka Kolibaša objavljeni u razdoblju 1969. i 1971. godine u časopisima Pitanja, te jedan esej iz Slova razlike iz 1970. godine. Predmet istraživanja jest medij televizije, njegov utjecaj i mogućnost manipulacije u okviru djelovanja masovnih medija. Pritom su prethodno objašnjene literarne reference na koje se Kolibaš nadovezuje ostvarujući postupke postmodernizma sagledane razmatranjima Francoisa Lyotarda, te postupke dekonstrukcije, uključujući glavne uzore Marshalla McLuhana, Jacquesa Derridaa i Jacquesa Lacana. U oštrom stavu prema metafizici Zapada, njegove poetološke karakteristike su tekstualizam i gramatološki obrat sa subjekta na jezik, tj. jezični znak, s posebnim isticanjem njegove predmetnosti i materijalnosti. Medijem televizije Kolibaš se bavio izravno i neizravno u svojim esejima, najčešće ga nazivajući ekranom. U definiranju značenja pojma „ekran“ važno je bilo naglasiti njegovo razlikovanje od pojmova teksta i tijela, s kojima dijeli zajedničke karakteristike. Ekran kao titravi razmak nevida i privida za Kolibaša je jedan od glavnih manipulatora u svijetu masovne produkcije, pri čemu znatno veću ulogu ima poruka koju medij odašilje nego programski sadržaj koji prikazuje. Tom će tematikom, na planu slobodnog vremena, promjene kulture i shvaćanja tijela biti iskazane promjene koje se javljaju izumom televizije i koje se nastavljaju do danas posredstvom novih masovnih medija. Iako na razvoj tehnologijske budućnosti Kolibaš nije gledao u pozitivnom svjetlu, nastojao je objektivnim razgovorom iznaći rješenja u prevladavanju manipulativnih negativnosti koje se odražavaju na promjeni ljudske prirode. U ovom su radu prikazani manipulativni mehanizmi, ali i pokušaj dešifriranja zamagljenih dijelova Kolibaševih nastojanja da ipak nakon pronalaska poruke medija ukaže na važnost čitanja, pisanja i govora.