U ovome radu opisane su jezične osobine govora Bošnjaka, sela smještenoga nekoliko kilometara jugoistočno od Županje. Ovaj se govor ubraja u govore slavonskoga dijalekta ili šokačke govore, preciznije u istočnoposavsku grupu posavskoga govora, jedne od triju podvrsta ili poddijalekata slavonskoga dijalekta. S obzirom da su govori slavonskoga dijalekta sve više izloženi promjenama zbog različitih utjecaja (mediji, obrazovanje govornika i dr.), stare su jezične osobine čuvane uglavnom samo u starijih stanovnika koji su cijeli svoj život proveli u selu. Cilj je ovoga rada zabilježiti osobine slavonskoga dijalekta očuvane u izvornom govoru sela Bošnjaci. Na temelju fonološke, morfološke i leksičke analize snimljenih materijala uočeno je da se u govoru Bošnjaka čuva zavinuti naglasak (akut), mnoge stare riječi (poglavito turcizmi i germanizmi), nekoliko riječi šćakavskoga izgovora, ikavsko-jekavski refleks jata, nepostojanje glasa h i druge osobine slavonskoga dijalekta.