Abstract | Alojzije Stepinac rođen je 8. svibnja 1898. u Brezariću, župa Krašić, mjestu na sjeverozapadu Hrvatske. Studirao je na poznatom rimskom papinskom sveučilištu Gregoriana, a za svećenika je zaređen 26. listopada 1930. godine. Na dan 29. svibnja 1934. iz Rima je došao brzojav o imenovanju Stepinca zagrebačkim nadbiskupom koadjutorom s pravom nasljedstva. Po završetku Drugog svjetskog rata, nadbiskup Stepinac se susreće s novom komunističkom vlašću koja je odmah krenula u obračun s Katoličkom crkvom. Svećenici su ubijani i zatvarani, nastava vjeronauka u državnim školama je ometana, donošeni su zakoni koji su bili izravno usmjereni protiv Crkve, oduzimana je crkvena imovina, zabranjivan je vjerski tisak, svi oblici vjerskih sloboda su ujedno bili ometani. Vlasti su Crkvu i nadbiskupa Stepinca optuživale za suradnju s ustašama i protudržavno djelovanje, te su se odnosi između Crkve i države stalno pogoršavali, a kulminirali su kada su biskupi svoje nezadovoljstvo iskazali oštrim i otvorenim pastirskim pismom u rujnu 1945. godine. Reakcija vlasti je bila brza i oštra, a intenzivno se počelo raditi na pripremama za uhićenje nadbiskupa Stepinca. Nadbiskup Stepinac je uhićen 18. rujna 1946., a u kratkom montiranom procesu je 11. listopada iste godine, osuđen na 16 godina zatvora s prisilnim radom i gubitkom političkih i građanskih prava u trajanju od pet godina. Nadbiskup je prvih pet godina kazne izdržao u Kazneno-popravnom domu u Lepoglavi, a zatim je prebačen u kućni pritvor u rodni Krašić, gdje je bio do svoje smrti. Državne vlasti su pokušale razbiti crkveno jedinstvo i osnivanjem svećeničkih udruženja, ali su naišle na otpor biskupa i Vatikana, pa su se odnosi Crkve i države dodatno zaoštravali. Za vrijeme zatočeništva u Krašiću, papa Pio XII. imenovao je Stepinca kardinalom, a to je izazvalo bijes kod komunističke vlasti i dovelo do prekida diplomatskih odnosa Jugoslavije i Vatikana. Nakon toga su se odnosi između Katoličke crkve i državne vlasti počeli smirivati uz povremene uobičajene incidente. Nakon smrti pape Pija XII. koji je umro u listopadu 1958., te nakon smrti kardinala Alojzija Stepinca 10. veljače 1960. godine, predstavnici državne vlasti željeli su dokazati da su oni bili glavni krivci za loše crkveno-državne odnose, te su odmah u javnost puštene najave da vlada želi poboljšanje odnosa s Katoličkom crkvom. |