Tema ovog rada i cilj istraživanja je povijesni razvoj alternativnih škola. Paralelno s utemeljenjem razredno-predmetno-satnog sustava, mnogi su pedagozi, filozofi, psiholozi pa čak i liječnici, nezadovoljni takvim rješenjem, ponudili svoje pedagoške koncepte za poboljšanje odgojno-obrazovnog procesa kojim bi školu približili potrebama i prirodi djeteta. U radu su prikazane osnovne karakteristike stare, tradicionalne škole i njezini utemeljitelji te su ukratko iznesene osnovne crte reformne pedagogije i sadržaj pojma alternativne škole. Istražena su i opisana temeljna pedagoška načela, didaktička obilježja i strategije alternativnih škola, uloga učitelja i položaj učenika u alternativnim školama te materijali, pribor, mjesto izvođenja nastave i način vrjednovanja. Autorica zaključuje rad usporedbom alternativnih i tradicionalnih škola i naglašava važnost školskog pluralizma kao neizostavnog elementa suvremenog, liberalnog i demokratskog društva.