U ovom diplomskom radu obrađena je tema baranjskog poddijalekta slavonskog dijalekta. Na početku rada opisano je štokavsko narječje, njegova obilježja i nabrojani su njegovi dijalekti. Zatim je opisan jedan od dijalekata štokavskog narječja, a to je slavonski dijalekt. Također su opisana glavna obilježja dijalekta, navedeno je i njegovo rasprostiranje te su nabrojani i poddijalekti slavonskog dijalekta. Zatim se donosi teorijski dio o baranjskom poddijalektu, njegova glavna obilježja, rasporstiranje i podjela. U radu su prikazane i različite karte podjele i rasprostiranja hrvatskih narječja, dijalekata i poddijalekata. Opisana je povijest, ali i geografska obilježja mjesta Branjin Vrh, čiji je govor analiziran i ukratko je prikazan život kazivačice. U analizi govora opisana su brojna obilježja baranjskog poddijalekta i slavonskog dijalekta u sljedećim poglavljima: fonologija, morfologija, tvorba riječi, sintaksa, frazeologija i leksik. Za svako navedeno obilježje koje pripada baranjskom poddijalektu, slavonskom dijalektu ili standardnom jeziku nabrojano je i nekoliko primjera koji ih potvrđuju ili ne potvrđuju. Kao glavna literatura korišten je rad Stjepana Sekereša Govor Hrvata u južnoj Baranj, objavljen 1977. godine, ali i brojni drugi radovi i članci poznatih jezikoslovaca, kao što je članak Slavonski dijalekt Ljiljane Kolenić i članak Jezične osobitosti baranjskih govora Loretane Despot, te knjiga Josipa Lisca Hrvatska dijalektologija 1. Hrvatski dijalekti i govori štokavskog narječja i hrvatski govori torlačkog narječja, objavljena 2003. godine.