Osječki kazališni život od 1861. do osnutka Hrvatskog narodnog kazališta 1907. bori se s gostujućim njemačkim i mađarskim putujućim trupama koje su vladale osječkom kazališnom scenom. Kako bi se riješili tuđinskog utjecaja, u Osijeku gostuju dva nacionalna teatra - Srpsko narodno pozorište iz Novog Sada i Hrvatsko zemaljsko kazalište iz Zagreba. Usprkos gostovanjima, Osječani su s velikom radošću dočekali svečano otvorenje Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku i oblikovan je osječki dramski ansambl. Osječki dramski ansambl i kazališni djelatnici nudili su publici bogat dramski repertoar, no iz sezone u sezonu Hrvatsko narodno kazalište suočilo se s financijskim poteškoćama i odlaskom članova dramskog ansambla. Javljala se potreba za osnivanjem odgojno-obrazovne ustanove koja bi školovala glumce koji bi se zatim angažirali u dramski ansambl. Ideja se realizirala tek 1978./1979. godine kada je Zagrebačka akademija za kazalište, film i televiziju u suradnji s Pedagoškim fakultetom i Hrvatskim narodnim kazalištem u Osijeku osnovala četverogodišnji dislocirani studij glume. Četverogodišnji studij glume sadržavao je razrađen izvedbeni program s popisom predmeta potrebnima za izobrazbu glumaca. Prvim dvjema generacijama osječkih studenata glume obnovljen je dramski ansambl, a njihovi su uspjesi bili medijski popraćeni. Kazališna je scena osamdesetih godina 20. stoljeća doživjela svoj vrhunac što dramskim repertoarom koje je nudilo Hrvatsko narodno kazalište, što alternativnim scenama koje su također promicale kazališnu djelatnost i koje su pružale mladim diplomiranim glumcima mogućnost što većeg angažmana. Nakon duge stanke, u devedesetim godinama ponovno se obnavlja ansambl tako što se upisuje i treća generacija osječkih studenata glume koji su osnažili osječku kazališnu scenu kreativnim entuzijazmom.