Rad obrađuje temu poboljšanja izvođenja React aplikacija. React je JavaScript biblioteka koja služi za izgradnju korisničkih sučelja. React aplikacije sačinjene su od zasebnih komponenti - JavaScript klasa i funkcija, a s obzirom na to mogu se podijeliti na klasne i funkcijske komponente. Komponente se kroz svoj životni ciklus u aplikaciji mogu više puta ažurirati, njihovi parametri stanja i svojstava se mijenjaju, a prilikom svake od tih promjena dolazi do novog iscrtavanja komponente. U tom području može doći do usporenog izvođenja pojedinih komponenti te samim time cjelokupne aplikacije. Navedene vrste komponenti razlikuju se u načinu korištenja i ažuriranja parametara stanja, načinu upravljanja životnim ciklusom te u samoj sintaksi. Upravljanje životnim ciklusom komponente i ažuriranje parametara stanja komponente ključno je za postizanje visoke razine efikasnosti izvođenja komponente. Tomu se može pristupiti korištenjem metoda životnog ciklusa shouldComponentUpdate() i componentDidUpdate() kada su u pitanju klasne komponente, te korištenjem React hook funkcija kada su u pitanju funkcijske kako bi se izbjegla nepotrebna iscrtavanja komponenti. Iscrtavanja se mogu izbjeći i primjenom React.PureComponent funkcija kod klasnih komponenti te React.memo() funkcija višeg reda kod funkcijskih. Ostale metode koje se mogu primijeniti za postizanje boljeg izvođenja komponenti su primjena uvjetne logike i smanjivanje ukupnog broja pozivanja funkcija koje mogu dovesti do iscrtavanja komponente. Kako bi se uopće moglo pristupiti upravljanju životnim ciklusom komponenti nužno je primjenjivati principe ne-mutiranja podataka. Izvođenje pojedinih komponenti kao i cjelokupne aplikacije može se ispitati alatima React DevTools i Google Lighthouse.