Istraživači koji se bave slučajevima ubojstava otkrili su da se određene vrste sukoba, karakteristike odnosa između žrtve i počinitelja i predmeti sukoba učestalo javljaju. Svake godine, desetci tisuća ljudi budu ubijeni u privatnim sukobima, izvan konteksta rata. Interakcije među muškarcima ponekad se razviju u žestoka nadmetanja za dominaciju, poštovanje i čast i eskaliraju do gubljenja života za slabijeg u sukobu. Žene koje traže autonomiju nastradaju od ruke svojih bivših muževa. Lopovi ubiju svoje žrtve za koje se boje da bi im mogle kasnije uzrokovati probleme. Djecu napadaju roditelji, biološki ili nebiološki, koji bi o njima trebali skrbiti. Kako da razumijemo zašto određene vrste sukoba interesa koje se stalno ponavljaju uključuju i strasti tako snažne da ponekad tjeraju pojedinca da počini neki od ovih prototipova ubojstava? Odgovor na to pitanje zahtjeva da shvatimo na čem se temelje interpersonalni sukobi interesa, a razumijevanje tog problema treba biti utemeljano na teoriji izvora i predmeta osobnih interesa pojedinca. Na sreću, znanstvenici razvijaju, testiraju i poboljšavaju teorije kroz desetljeća, što je dovelo do toga da je sada dovoljno složena i dobro provjerena da može koristiti kriminolozima i drugim socijalnim znanstvenicima. Teorija o kojoj je ovdje riječ zove se evolucijska psihologija. Prema njenim postavkama, ljudi su u stalnom međusobnom nadmetanju za preživljavanje i reprodukciju, nastojanju da prikupe dovoljno resursa koji će im omogućiti da odbiju suparnike, privuku partnere i uspješno se razmnože. Upravo su ti ograničeni resursi često predmet sukoba, kojeg je povremeno adaptivno rješiti ubojstvom konkurenta.