Rad je zamišljen da bude podijeljen u dva dijela: prvi dio, teorijski, govori o povijesti muzeja, muzejskim publikacijama koje svaki muzej izdaje, te o najzastupljenijim publikacijama. Također, osvrće se i na važnost muzejske publikacije. Kao što je i tema rada, u teorijskom dijelu dotičemo se povijesnog razvoja muzejskog nakladništva u Hrvatskoj. Kako nakladništvo ide u korak s vremenom, tako i muzejsko uvodi novosti, a to je elektroničko nakladništvo. U drugom dijelu donose se rezultati istraživanja koje je provedeno pomoću kataloga Izložbi izdavačke djelatnosti hrvatskih muzeja i galerija koje je izdao Muzejsko dokumentacijski centar. Cilj je istraživanja bio utvrditi godišnju izdavačku produkciju hrvatskih muzeja i galerija, udio pojedinih muzeja u cjelokupnoj produkciji, kao i narav samog izdavaštva, pri čemu se osobita pozornost pridala elektroničkom nakladništvu kao novom obliku muzejske produkcije. Istraživanje, provedeno za razdoblje od 2002. do 2009. godine, obuhvatilo je sve muzeje i galerije u Republici Hrvatskoj. Provedeno je prema sljedećim kriterijima: tip i vrsta muzeja, vrsta i jezik pubikacije kao i medij na kojem je publikacija izdana. Istraživanje je pokazalo da zavičajni muzeji imaju najbogatiju izdavačku djelatnost. Nadalje, najzastupljeniji izdavački muzejski produkt jest katalog izložbe, nakon kojeg slijede plakati. Većina je publikacija tiskana na hrvatskom jeziku. Istraživanje je također pokazalo da muzeji objavljuju pretežno tiskane publikacije, dok izdaju mnogo manje CD-ROM-ova i DVD-ova nego što je bilo očekivano. Zaključuje se da hrvatski muzeji imaju veliki potencijal koji bi trebali iskoristiti na najbolji mogući način, kroz različite vrste promocije muzeja ili, pak, putem izložbi.