| Abstract | U 15. stoljeću Vojna krajina postaje pogranično područje između Hrvatske i Slavonije. Vojna krajina je organizirana za obranu protiv Turaka. Zbog sve jače i češće turke ekspanzije proširena je na područja Srijema, Banata, Bačke i Erdelja. Imala je poseban oblik vojne uprave, koji se mijenjao kroz stoljeća. U početku je zastupljen specifičan oblik feudalnog uređenja društva, koji se mijenja jačanjem vojnog centralizma, pod utjecajem Beča. Naseljavali su je Hrvati, Srbi, Rumunji, Mađari i manji broj Nijemaca. Srbi na teritorij Vojne krajine dolaze krajem 17. i početkom 18. stoljeća, i tako sa domaćim srpskim stanovništvom ulazi u vojnu službu. Doseljeno stanovništvo je imalo poseban položaj čija se posebnost nalazila u privilegijama koje su im obećane za izvršavanje vojne službe. Stanovništvo Vojne krajine je imalo položaj slobodnih krajišnika, upravo zahvaljujući obvezi izvršavanja vojne službe. Krajem 17. stoljeća, posebice nakon potpisivanja Karlovačkog mira, Vojna krajina je gubila svoj dotadašnji značaja i sve je vodilo ka njezinom razvojačenju. Upravo početkom 18. stoljeća Vojna krajina nije razvojačena, već je uspostavljen novi posebni položaj Habsburške provincije. Vojna krajina je postajala važan rezervoar vojske za Habsburšku Monarhiju. Vojna Smatra se da se raspolagalo, krajem 18. stoljeća sa 60.000 vojnika. Krajina je bila samofinancirajuća, uz određenu manju novčanu pomoć Monarhije. Austrija je uspješno onemogućavala Hrvatski Sabor u namjeri da područje Vojne krajine izuzme iz uprave Beča, i stavi pod svoju vlast. Tijekom svoje vladavine teritorijem Vojne krajine Austrije je provodila germanizaciju, postavljajući na mjesta glavnih vojnih zapovjednika upravo Nijemce. Glavni vojni zapovjednici su često provodili teror nad vojnicima, što je nerijetko izazivalo bune i ustanke među krajišnicima. Uzrok buna je često bio i visoki porez, koji su krajišnici morali plaćati, iako su privilegijama ti porezi bili smanjeni ili ukinuti. 1747. godine uspostavljene su nove pukovnije, čime je pokrenuta reorganizacija Vojne krajine pod upravom Marije Terezije. Ovom se reorganizacijom nastojalo uspostaviti manja vojno-politička područja kojim bi se bolje organizirala obrana od Turaka, te omogućilo trajanje jednog velikog vojnog logora, za potrebe Habsburške monarhije. Gradiška pukovnija je davala veliki broj vojnika koji su se borili u gotovo svim ratovima koje je Monarhija vodila, sve do razvojačenja vojne krajine, 1881. godine. |
