Međuljudski odnosi su centralni aspekt svakodnevnog ljudskog iskustva, a dva fundamentalna konstrukta unutar njih predstavljaju bliskost i intimnost. Na temelju integrativnog pregleda dosadašnjih spoznaja o njihovoj konceptualizaciji i manifestaciji u interpersonalnim odnosima, moguće je konstatirati kako se radi o međusobno različitim konstruktima. Međutim oni su također povezani i to putem zajedničke povezanosti s drugim konceptima u međuljudskim odnosima poput ljubavi, zadovoljstva, privrženosti i mnogih drugih. Iako je evidentna njihova prisutnost u različitim tipovima međuljudskih odnosa poput romantičnih, obiteljskih i prijateljskih veza, upravo će romantični odnosi specifično snažno utjecati na pojedinčev doživljaj sebe jer uključuju svojevrsnu integraciju druge osobe u vlastito ja. Određene razlike u bliskosti i intimnosti među pojedincima moguće je promotriti na temelju spola, crta ličnosti i temperamenta, ali je potrebno uzeti u obzir dinamičnost ovih dimenzija koje su pod stalnim utjecajem različitih situacijskih faktora, kao i normativnih socijalnih utjecaja unutar šireg društvenog okruženja pojedinca. Unatoč tome što će intimne interakcije u odrasloj dobi biti pod utjecajem ranih obiteljskih iskustava, privrženost formirana u kasnijem životu pružit će važnu priliku za reviziju prethodno stečenih uvjerenja. Pojedinci kod kojih se pojavljuje izraženi strah od intimnosti često će kreirati zamišljenu povezanost ili iluziju o bliskosti u odnosu, dok će oni s tendencijom izbjegavanja bliskosti pri percepciji prijetnje spriječiti uspostavljanje bliskih odnosa s drugima. Pošto je strah od intimnosti ukorijenjen u destruktivnim mislima, stavovima i uvjerenjima o vlastitom ja potrebno je putem terapeutskih intervencija minimalizirati pretjerane defenzivne reakcije i naučiti izbjegavajuće orijentirane pojedince kako razumjeti i promijeniti njihove kritično usmjerene unutarnje glasove.